Sanja Dejanović - Anisha

Sinoć sam, nakon što smo završili grupni Reiki hiling, onako ne znam ni zašto uključila tv.. Kao da sam nešto tražila.. Naletim na neku domaću emisiju. Neki kao zabavni program.. Ne znam kako se emisija zove, niti je poenta ovde da nekog etiketiram. Dobijali su neke zadatke od voditelja.. Jedan od zadataka je bio da izabere hoće li javno reći poslednju laž koju je izrekla dečku ili da ostavi smeće komšiji ispred vrata. Izabrala je ovo drugo. Verujem da je posle otišla i unela isto, ali je pitanje čemu veza, odnos dvoje ljudi ako nema iskrenosti, ako postoji potreba da se laže? Ako smo u takvom onosu možda je vreme da se porazmisli da li smo na pravom mestu, sa pravom osobom, koji su nam motivi da se bude u tom odnosu..

Drugi neko je dobio zadatak opet da bira između dva. Pošto nije odabrala to prvo (zaboravih šta je bilo po sredi) odlučila se da prebroji koliko pari cipela ima. U jednom samo ormaru, a rekla je da ima još jedan, nalazilo se oko 50 pari cipela..

Ništa ovde ne osuđujem da se odmah razumemo, ali 50 pari cipela dok neko negde nema ni osnovno za hranu, život. I nije akcenat na ovoj osobi uopšte, nego generalno razmišljanje. Hoćemo li se kao vrsta malo probuditi?

Ne mislim da ne treba da se ima, daleko od toga.. Imati šta obući, obuti, jesti, gde udobno živeti, putovati, sve je to normalno.. Živimo na Zemlji u materijalnom svetu.. Ali da li je neophodno da preterujemo u sopstvenom svetu dok neko drugi u svom nema ni ono osnovno?

Mir i Radost svima i Svetlost svetu.

(Om lokah samasta sukino bhavantu - da sva bića u svim svetovima budu srećna)

S ljubavlju,
S.